TIG zavarivanje — Postupci zavarivanja

TIG stoji za -inertni plin — i to je postupak po kojem se moraju mjeriti svi ostali. Kod gori između koja se ne tali i radnog komada. Inertni plin — najčešće — štiti i elektrodu od atmosfere.

Ono što je presudno: elektroda se ne tali zajedno s kupkom. Ti upravljaš i unosom topline potpuno neovisno od dodatnog materijala, koji kao ručno vodiš u kupku. To ti daje kontrolu koju nijedan drugi postupak ne nudi — zato je TIG kraljevska disciplina za korijenske prolaze, tanke limove i kvalitetne šavove.

Polaritet i priključci: što ide gdje?

Kod TIG-a vrijedi čvrsto pravilo: masa ide na plus pol, gorionik na minus pol (istosmjerna struja, elektroda minus = DC−). Mnogi moderni inverteri imaju simetrične utičnice — obje izgledaju isto jer su izvorno namijenjene za ručno elektrolučno . Ako je TIG simbol na uređaju izlizan, pomogne pogled na priključak plina: on se uvijek nalazi neposredno uz minus pol.

Osim toga: masu prikopčaj što bliže spoju! Svaka struja zavarivanja stvara elektromagnetsko polje. Objesiš li masu metrima daleko, prisiljavaš struju na ogroman obilazak — posljedica je magnetsko puhanje luka (Arc Blow): pleše, prekida se, pršti u stranu.

Promjer elektrode i jakost struje

Osnovno pravilo: promjer volfram elektrode (u mm) puta 100 daje približnu maksimalnu jakost struje. Elektroda od 1,6 mm podnosi dakle do oko 160 A, elektroda od 2,4 mm oko 240 A. Odabereš li pretanku, elektroda se rastali u kuglicu i ostavi volframove uključke u šavu. Kod većih struja mali standardni gorionik više nije dovoljan — tada ti treba veći gorionik ili vodom hlađeno crijevo, inače će ti gorionik izgorjeti u ruci.

Volfram elektroda: boja odaje dodatak

Elektroda je dopirana oksidima koji poboljšavaju paljenje i povećavaju nosivost struje. Boja na kraju elektrode označava vrstu (prema ISO 6848):

• Crvena (2 % torija) i narančasta (4 % torija): Izvrsna trajnost, vrlo stabilan , visoka nosivost struje — nekada standard za DC. Ali: torij je radioaktivan i otrovan. Prašina od brušenja ne smije se udisati. Zbog zračenja i zbrinjavanja otpada povlače se iz upotrebe.

• Siva (2 % cerija): Moderni univerzalac — nije radioaktivan, dobro paljenje i pri niskim strujama, za AC i DC. Klasična zamjena za torij.

• Plava (2 % lantana) i zlatna (1,5 % lantana): Nisu radioaktivne, vrlo dobro paljenje i visoka nosivost — također uobičajena zamjena za torij.

• Bijela (cirkonij): Za AC na aluminiju — vrlo stabilan, kuglasti vrh elektrode.

• Zelena (čisti ): Klasik za AC na aluminiju, ali manja nosivost struje.

Zapamti: u većini radionica siva (cerij) i plava (lantan) odavno su zamijenile crvene i narančaste torij elektrode — ista učinkovitost, ali bez radioaktivnosti. Tko još brusi torij, obavezno treba odsisavanje ili zaštitu dišnih puteva.

Istaknutost elektrode: tvoj štit za zaštitu plinom

Koliko elektroda viri iz mlaznice za plin odlučuje o zaštiti plinom. Osnovno pravilo: istaknutost otprilike odgovara unutarnjem promjeru mlaznice za plin — kod standardnih primjena 5–8 mm. Viri li previše, elektroda ulazi u strujanje zraka, zaštitni plin se prekida i elektroda odmah upija kisik — porozni, oksidirani, neupotrebljivi šavovi su posljedica.

Zamka s podlogom

Bakar i aluminij izvrsno provode struju — ali jednako tako i toplinu. Podloga od tih materijala trenutačno izvlači toplinu zavarivanja i iz dijela: problemi s provarom, deformacije i stvaranje pukotina. Bolja je nikl ploča ili pletena nikl matica — provodi struju, ali je loš vodič topline, pa procesna toplina ostaje u dijelu.

Vrsta struje odlučuje o materijalu

• Istosmjerna struja, elektroda minus (DC−): Za čelik i nehrđajući čelik. Najveći dio topline ide u radni komad, provar je dubok i uzak.

• Izmjenična struja (AC): Za aluminij i magnezij. Pozitivna polovica razbija žilavu („katodno čišćenje"), negativna daje provar.

Primjene su svugdje gdje mora biti čisto i nepropusno: nehrđajući cijevni vodovi, aluminijske konstrukcije, titan u zrakoplovstvu, tanki limovi i svugdje kvalitetnih spojeva.

Moderni strojevi: frekvencija, karakteristike i impuls

Vrsta struje je samo pola istine. Moderni inverterski uređaji daju ti u ruke cijeli niz vijaka za podešavanje koji od istog čine posve drugi alat. Tko ih poznaje, iz svog stroja izvuče dvostruko — tko ih ignorira, vozi bolid Formule 1 u drugoj brzini.

AC frekvencija: zbiti

Kod struja više puta u sekundi preskače između plusa i minusa. Klasičnih 50 Hz je standard. Moderni uređaji dopuštaju podizanje frekvencije — na 100, 200, često nekoliko stotina herca. Što se događa? postaje uži i krući, zbija se. Provar postaje dublji i uži, ostaje čisto na tragu i u uskim spojevima, umjesto da pleše. Kod aluminija to znači: manje široka rastaljena kupka, manje topline uz šav, manje oksidnih boja — uz puno katodno čišćenje .

Karakteristika: pravokutnik, sinus ili trokut?

Kod nekih uređaja dodatno određuješ kako struja teče u svakoj polovici — oblik krivulje.

• Pravokutnik (+/−): Struja odmah skoči na svoj maksimum, ostane tamo i tek pri prebacivanju na suprotnu stranu opet skoči na maksimum. Agresivno, tvrd provar, maksimalna snaga za razbijanje . Za deblji aluminij.

• Sinus (klasični): Struja polako raste i polako opada — u pozitivnoj i u negativnoj polovici. Nježno, mirniji , idealno za tanki materijal i osjetljive dijelove.

• Trokut (+/−): Brz porast, brz pad — u obje polovice. Zlatna sredina između pravokutnika i sinusa.

Bolji uređaji dopuštaju čak i kombiniranje tih karakteristika — tako zavarivanje izmjeničnom strujom podesiš točno za pojedinu primjenu.

Istosmjerna struja: linearno ili impulsno?

Kod imaš dva osnovna načina. Linearni gori s konstantnom strujom. pak oscilira između dvije vrijednosti: visoke impulsne struje koja tali materijal i niske osnovne struje koja hladi kupku, ali održava na životu.

Frekvencija — koliko puta u sekundi se pulsira — kod mnogih je uređaja podesiva od 1 Hz do preko 2.500 Hz. Na 1–2 Hz stroj radi kao šivaći stroj: kap, pauza, kap. Doslovno vidiš kako šav nastaje ljusku po ljusku. Okreneš li na 2.500–3.000 Hz, ostaje samo ultra-piskavi ton i posve stabilan — čisti, glatki šavovi uz mali unos topline.

TTP: pojedinačni hitac

Neki uređaji nude dodatno TTP (pojedinačni hitac). Podesiš koliko dugo treba gorjeti — zatim se sam isključi. Kratak, precizan hitac, jedva malo topline u dijelu. Idealno za heftanje, tanke limove i svugdje gdje uopće ne daš priliku da naraste. Kod nekih uređaja pojedinačni hitac može se kombinirati s paljenjem dodirom — elektrodu zapališ točno tamo gdje točka treba doći. Maksimalna preciznost.

Porast i pad: zavarivanje bez nožne pedale

Nema svatko nožnu pedalu pri ruci. S ručnom tipkom na gorioniku možeš podesiti vrijeme porasta i pada. Pritisneš li tipku, struja polako ili brzo raste do postavljenog maksimuma — kreće nježno, tanki vrh elektrode se čuva. Pustiš li, struja kontrolirano opada do stvarnog isključenja. ne gasi se naglo, nego ispuni završni krater — nema početka pukotine na kraju šava.