Olovo i kositar – lemovi i meki metali
Meko lemljenje, tvrdo lemljenje i odgovorno rukovanje teškim metalima
AI generated Olovo i kositar su mekani metali s niskim talištem, koji uglavnom služe kao lemovi i za specijalne primjene poput zaštite od zračenja. Kod spajanja su u prvom planu meko i tvrdo lemljenje. Olovo je zdravstveno štetno i zahtijeva poseban oprez.
Olovo i kositar su meki metali među obojenim metalima – niska tališta, mekani, dobro oblikovljivi. Kositar poznaješ od lemljenja i od bijelog lima, olovo od zaštite od zračenja, od baterija i od izolacije kabela. Oba se jedva zavaruju – njihova domena je lemljenje.
Razlika koju moraš znati: radi ispod 450 °C, iznad toga. Meki lemovi tradicionalno su mješavine kositra i olova, danas sve više bezolovni (kositar-srebro, kositar-bakar), jer je olovo zdravstveno štetno. Lem se topi, teče u procjep i spaja dijelove – spoj mehanički manje izdrži od zavarenog spoja, ali je zato nježan prema osjetljivim dijelovima. Zato lemiš elektroniku, hladnjake, bakrene cijevi i cinkov lim, umjesto da ih zavaruješ.
Dvije stvari odlučuju kod lemljenja: prava radna temperatura i odgovarajući topitelj. Topitelj uklanja , kako bi lem uopće smočio – bez topitelja lem se skuplja u kuglice, umjesto da se uvuče u procjep. Kod sa srebrnim lemovima nastaju temperature od 600–800 °C, to je već blizu , ali osnovni materijal se pritom ne topi.
Najvažnija stvar kod olova ipak je zaštita zdravlja. Olovo je otrovno – nakuplja se u tijelu i šteti živcima i stvaranju krvi. Olovne pare nastaju već pri temperaturama znatno ispod tališta, a olovna prašina skuplja se na alatima i rukama. Kod rada s olovom vrijedi: usisavanje, rukavice, pranje ruku, ne jesti ni pušiti na radnom mjestu. Moderni bezolovni lemovi znatno ti olakšavaju život.
Zašto je eutektički lem bio standard u elektronici
Klasični lem Sn63Pb37 topi se na točno 183 °C — ne u temperaturnom području, nego na točki. To se zove eutektički, i upravo je to prednost: lem naglo prelazi iz krutog u tekuće i jednako se naglo skrućuje, bez kašaste međufaze u kojoj se dijelovi mogu pomaknuti. Zato je desetljećima bio standard u elektronici. Od RoHS direktive olovo je tamo uglavnom zabranjeno — bezolovne alternative (kositar-srebro-bakar, SnAgCu) trebaju nešto višu temperaturu i više pažnje, ali prolaze bez otrova za živce i krv.