Čelici za cementiranje
16MnCr5 i sl.: mekana jezgra, tvrda kora
AI generated Čelici za cementiranje imaju nizak sadržaj ugljika i cementiraju se i kale tek nakon oblikovanja. Tako nastaje žilava jezgra s površinom – idealno za zupčanike i vratila. Pri bitno je stanje: mekano dobro zavarljivo, kaljeno riskantno.
Čelični materijali za cementiranje rješavaju klasičan problem: zupčanik treba izvana biti tvrd i , a iznutra žilav, da ne pukne pod udarcem. Trik se zove . Čelik počinje s malo (0,1–0,25 %) – mekan i žilav. Nakon oblikovanja površina se u peći koja otpušta „cementira“: difundira u rubni sloj. Zatim se – rub bogat ugljikom postaje tvrd kao staklo, a jezgra siromašna ugljikom ostaje žilava.
Tipični predstavnici: , i . i mangan poboljšavaju , dodatno . Rezultat se mjeri preko – dubine do koje seže tvrdi sloj. Cijeli postupak zove se , a kaljena površina nastaje .
Za tebe kao zavarivača presudno je u kojem se stanju čelik nalazi. U mekom početnom stanju (neobrađen) zavaruje se gotovo jednako jednostavno kao konstrukcijski čelik – nizak sadržaj ugljika čini ga dobro zavarljivim. Sasvim drugačije ako je dio već cementiran i kaljen: tvrdi rubni sloj s visokim sadržajem ugljika na rubu pri stvara krhki i puca. Zavareni spoj također nepovratno uništava cementirani sloj.
Zato pravilo glasi: cementirane i kaljene dijelove po mogućnosti ne zavarivati. Ako baš mora, onda samo s , odgovarajućim dodatnim materijalom i spoznajom da se kaljeni sloj na spoju gubi. Nakon dio se mora ponovno i kaliti ako želi vratiti svoju .