Dodatni materijali za zavarivanje i njihov odabir
Zašto koji dodatni materijal — pet pravila koja ti nijedan podatkovni list ne otkriva
AI generated Dodatni materijal odlučuje hoće li tvoj zavar držati ili puknuti — a ipak se odabir gotovo nigdje ne objašnjava kako treba. mora odgovarati čvrstoći, legiranju i radnom uvjetu . Ovdje učiš pet pravila s kojima uvijek posegneš za pravom žicom, štapom ili elektrodom.
je dio koji zavaruješ. je materijal koji dodaješ — žica, štap ili elektroda. Kad se oboje zajedno rastali, nastaje , odnosno metal od kojeg tvoj zavar na kraju stvarno jest. Upravo tu leži poanta: Tvoj zavar nije ni čisti ni čisti dodatni materijal, nego mješavina obojega.
Zato nije dovoljno uzeti „bilo koju nehrđajuću žicu“. Dodatni materijal biraš tako da ta mješavina na kraju postigne svojstva koja dio treba. Za to postoji pet pravila.
Pravilo 1: Čvrstoća mora biti prava. Dodatni materijal mora postići barem (Rm) , u pravilu i . Za dakle ne uzimaš dodatni materijal za . Iznimka je svjesno „podzavarivanje“: kod čelika sklonih pucanju i s visokim udjelom ugljika svjesno se uzima mekši dodatni materijal jer bolje razgrađuje napetosti — ali samo ako konstrukcija to dopušta.
Pravilo 2: Legiranje mora ići s njim. Dodatni materijal mora biti barem jednako jako legiran kao , inače zavar gubi svoju posebnu sposobnost. Zavariš li čelik nelegiranom žicom, zahrđat će baš zavar. Osnovno pravilo: nehrđajući čelik → dodatni materijal od nehrđajućeg čelika, a kod mješovitih spojeva (čelik na nehrđajući) biraj jače legirani dodatni materijal.
Pravilo 3: Predvidi strukturu. Kod nehrđajućih čelika sastav odlučuje hoće li u zavaru nastati ili — a nekoliko posto sprječava . To izračunaš preko : izračunaš (iz Cr, Mo, Si, Nb) i (iz Ni, C, Mn) i očitaš iz dijagrama koja struktura nastaje. Upravo taj izračun kalkulator dodatnog materijala u Studiju radi automatski.
Pravilo 4: Uračunaj . ne tali samo dodatni materijal, nego i dio . Taj udio razrjeđuje zavar — to je . Kod korijenskog sloja to može biti do 40 %. Ako to ne uračunaš, tvoje predviđanje strukture iz Pravila 3 više ne vrijedi.
Pravilo 5: Radni uvjet odlučuje. Isti treba, ovisno o primjeni, drugi dodatni materijal: na hladnoći , žilav, s dobrom ; na vrućini otporan na puzanje; kod odgovarajuće legiran.
Uz to idu četiri osnovna tipa dodatnog materijala. za /- je žica punog presjeka. ima punjenje praha koje stvara trosku i daje . za ručno elektrolučno nosi svoj — za žilavost, za jednostavno, za provarivanje korijena. A dodaje se odvojeno, postupak ne treba oblog.
Norma ti otkriva ostalo. Puna žica po DIN EN ISO 14341-A zove se primjerice „G 42 4 M21 3Si1“ — G za punu žicu, 42 za (najmanje 420 MPa), M21 za (argon + CO₂), 3Si1 za legiranje. Elektrode po DIN EN ISO 2560 nose oznake poput „E 42 5 B 4 2 H5“. Tko zna čitati te kodove, na prvi pogled vidi odgovara li dodatni materijal — čvrstoću, , tip obloga i graničnu vrijednost vodika.