Toplinska obrada nakon zavarivanja
, , žarenje na niski vodik — zašto se šav naknadno obrađuje
AI generated Nakon posao često nije gotov. smanjuje zaostala naprezanja, omekšava zakaljenu , a žarenje na niski vodik istjeruje vodik koji pokreće pukotine. Te naknadne obrade odlučuju hoće li šav držati — posebno kod debelih, visokovrstih ili sigurnosno kritičnih dijelova.
Zavareni šav je gotov, troska je uklonjena — a ipak dio još nije završen. Kod mnogih materijala sada slijedi toplinska obrada koja tek osigurava da spoj drži. Ima tri cilja:
1. Smanjiti zaostala naprezanja — . Pri hlađenju se šav skuplja i vuče hladni . Nastaju koja u nepovoljnom slučaju dosegnu materijala. (550–650 °C) pušta ta naprezanja da kontrolirano popuste.
2. Omekšati zakaljenu — . U može se pri stvoriti — tvrd i krhak. na 600–700 °C pretvara ga u žilaviju, popuštenu strukturu i spušta na dopuštene vrijednosti.
3. Istjerati vodik — žarenje na niski vodik. Najopasniji pokretač pukotina je iz vlažnih elektroda, ili samog dijela. On putuje prema šavu i tamo odgođeno izaziva — ponekad tek satima nakon . Neposredno dogrijavanje (žarenje na niski vodik, 200–300 °C, nekoliko sati) istjeruje vodik prije nego što napravi štetu.
Kada je koja naknadna obrada potrebna? To ovisi o četiri čimbenika:
• Materijal: Visokovrsti, visokougljični i poboljšani čelici gotovo uvijek trebaju naknadnu obradu. Nelegirani konstrukcijski čelici s niskim CEV često ne.
• Debljina: Debele ploče stvaraju više zaostalih naprezanja i brže se hlade → više i vodika.
• Opterećenje: Nosivi, tlačno opterećeni i dinamički opterećeni dijelovi se naknadno obrađuju jer su naprezanja i krhkost tamo kritični.
• Norma/propis: Za tlačne posude i čelične konstrukcije naknadna obrada je često obavezna i propisana u WPS-u.
Redoslijed je važan: žarenje na niski vodik odmah nakon (prije nego vodik napravi štetu), / poslije. I pazi na : neki čelici postaju krhki na 250–450 °C — to moraš preskočiti pri .