Izgaranje
Izgaranje je gubitak legirajućih elemenata iz taline zavara isparavanjem ili oksidacijom u električnom luku. Zbog toga zavar postaje siromašniji legirajućim elementima i gubi čvrstoću, žilavost ili otpornost na koroziju. Zavarivač mora nadoknaditi taj gubitak odgovarajućim dodatnim materijalom ili zaštitnim mjerama.
Fizikalno-kemijski mehanizam djelovanja
U električnom luku vladaju temperature iznad 3000 stupnjeva Celzija. Legirani elementi s niskim vrelištem isparavaju. To su na primjer mangan (vrelište 2061 stupnjeva Celzija) i cink (907 stupnjeva Celzija). Drugi elementi poput titana ili aluminija reagiraju s kisikom iz zraka ili iz oksida. Tvore okside koji isplivaju kao troska ili izađu kao dim. Zbog toga se udio tih elemenata u tekućem metalu smanjuje.
Metalurška važnost i rizici pri zavarivanju
Gubitak legirajućih elemenata mijenja svojstva zavarenog spoja. Manje mangana i silicija znači lošiju dezoksidaciju i manju čvrstoću. Manje kroma znači manju otpornost na koroziju. Čelik može postati mekši ili izgubiti žilavost. Pore, pukotine i nedovoljne mehaničke vrijednosti mogu biti posljedica. Posebno je kritično izgaranje kod visokolegiranih čelika.
Radionička praksa i upute za rad
Odaberi dodatni materijal s većim udjelom legirajućih elemenata od osnovnog materijala. Tako nadoknađuješ izgaranje. Primjer: kod MAG zavarivanja izgaranje mangana može iznositi 10 do 20 posto. Zato koristi žicu za zavarivanje s odgovarajuće većim udjelom mangana. Pazi na pravilan sastav zaštitnog plina. Previše aktivnog plina poput CO2 pojačava oksidaciju. Radi s kratkim lukom ili impulsnom tehnikom. To smanjuje pregrijavanje taline. Elektrode s bazičnom oblogom bolje štite zavareni metal od oksidacije.