Boje popuštanja
Boje popuštanja su tanki, obojeni oksidni slojevi koji nastaju na golu čeliku pri zagrijavanju. Alati ih čitaju za određivanje temperature popuštanja — od blijedožute pri 200 °C preko ljubičaste do sive na oko 400 °C.
Kad griješ goli čelik, na površini se stvara tanki sloj oksida. Toliko je tanak da se svjetlost na njemu lomi kao na mjehuru od sapunice — i ovisno o debljini sloja svjetluca u drugoj boji. To su boje popuštanja i one su odličan alat: debljina sloja izravno ovisi o temperaturi. Ko polako grije goli alat, vidi kako boja putuje po površini i može jednostavno očitati temperaturu popuštanja.
Boje popuštanja
Ovako čitaš skalu: blijedožuta na oko 200 °C znači visoku tvrdoću (noževi, štance, oštrice). Slamnata do zlatnožuta oko 220–240 °C klasika je za rezni alat. Ljubičasta i različak plava na 300–320 °C znače već osjetno manju tvrdoću, ali veću žilavost — područje za opruge i žilave dijelove. Od sivo-plave i sive (preko 350 °C) čelik je meko popušten.
Dvije zamke: Prvo, to funkcionira samo na goloj, čistoj površini — na ili hrđi ne vidiš boje popuštanja. Drugo, ne miješaj: boje popuštanja na zavaru od nehrđajućeg čelika su nešto drugo — tamo promjena boje pokazuje koliko je zavar oksidirao i koliko je izgubljeno.