Stabilizator austenita
Stabilizatori austenita su legirni elementi koji stabiliziraju austenitnu rešetku. Oni pomiču transformaciju na niže temperature, tako da pri hlađenju nastaje manje tvrdog martenzita. Zbog toga zavar ostaje žilav i otporniji na pukotine.
Fizikalno-kemijski mehanizam djelovanja
Nikal, mangan, ugljik i dušik otapaju se u austenitu i šire njegovo područje postojanja u dijagramu željezo-ugljik. Snižavaju kritičnu temperaturu hlađenja pri kojoj se austenit pretvara u ferit ili martenzit. Tako se kfz-rešetka (kubična plošno centrirana) zadržava i na sobnoj temperaturi. Ta faza je mekša, žilavija i nemagnetična.
Metalurška važnost i rizici pri zavarivanju
Austenitotvorni elementi smanjuju tvrdoću i opasnost od pukotina u zoni utjecaja topline. Previsok udio (posebno kod austenitnih Cr-Ni čelika) može dovesti do vrućih pukotina. Razlog: čista austenitna struktura skrućuje se krupnozrnato i ima malu topljivost za nečistoće poput sumpora i fosfora. Ti elementi stvaraju niskotaljive filmove na granicama zrna koji pucaju pod naprezanjem skupljanja.
Radionička praksa i upute za rad
Pri zavarivanju austenitnih čelika uvijek teži malom udjelu ferita (3–10 %). To sprječava vruće pukotine. Provjeri sastav Schaefflerovim dijagramom: nanesi nikalni ekvivalent (Ni + 0,5 Mn + 30 C) prema kromnom ekvivalentu (Cr + Mo + 1,5 Si + 0,5 Nb). Za nelegirane čelike: drži ekvivalent ugljika CEV ispod 0,45 %, inače nastaje martenzit zbog prebrzog hlađenja. Predgrijavanje i sporo hlađenje smanjuju rizik.