Kontrola pratećih elemenata
Kontrola pratećih elemenata nadzire i smanjuje nepoželjne elemente u tragovima kao što su kositar, antimon, arsen i olovo u otpadnom i sirovom materijalu. To sprječava popuštanje i vruće pukotine u gotovom dijelu.
Fizikalno-kemijski mehanizam djelovanja
Prateći elementi kao što su kositar, antimon, arsen i olovo mogu izazvati nepoželjne reakcije u talini. Mogu promijeniti čvrstoću ili narušiti strukturu, što dovodi do krhkosti i vrućih pukotina.
Metalurška važnost i rizici kod zavarivanja
Visoka koncentracija pratećih elemenata može dovesti do popuštanja, pri čemu metal više ne zadržava željenu strukturu. To povećava opasnost od vrućih pukotina i smanjuje žilavost dijela. Osim toga, ti elementi mogu izazvati kemijske reakcije s drugim dodacima ili otpadom, što šteti rezultatu zavarivanja.
Radionička praksa i upute za postupanje
Da bi se osigurala kontrola pratećih elemenata, otpadni i sirovi materijal treba redovito analizirati. Koncentracije kositra, antimona, arsena i olova trebaju biti ispod dopuštenih graničnih vrijednosti (npr. kositar < 0,01 %). Ako se te vrijednosti povećaju, treba promijeniti upotrebu materijala ili prilagoditi postupak zavarivanja. Za to koristi posebne analize kao što je X-ray fluorescencijska analiza (XRF) i pridržavaj se preporuka proizvođača za pojedine materijale.