Sprječavanje krhkosti od nagrizanja
Sprječavanje krhkosti od nagrizanja znači spriječiti apsorpciju vodika u visokokvalitetne čelike tijekom procesa nagrizanja kako bi se izbjegle pukotine uzrokovane krhkošću. U tu se svrhu koriste odgovarajući inhibitori.
Fizikalno-kemijski mehanizam djelovanja
Vodik može biti apsorbiran u visokokvalitetne čelike tijekom procesa nagrizanja, što dovodi do krhkosti. To se događa difuzijom molekula vodika u metalnu rešetku. Inhibitori sprječavaju tu apsorpciju stvaranjem zaštitnog sloja ili smanjenjem brzine difuzije.
Metalurška važnost i rizici pri zavarivanju
Krhkost dovodi do stvaranja pukotina pod opterećenjem i može znatno skratiti vijek trajanja dijelova. Visokokvalitetni čelici poput martenzita ili austenita posebno su osjetljivi na apsorpciju vodika i krhkost.
Radionička praksa i upute za postupanje
Kako bi se osiguralo sprječavanje krhkosti od nagrizanja, moraju se koristiti odgovarajući inhibitori. To mogu biti kemijski spojevi poput amonijaka ili organskih aminokiselina. Koncentracija inhibitora i trajanje procesa nagrizanja moraju se točno pridržavati. Regulacija temperature i tlaka u kupki za nagrizanje također je ključna. Kod visokokvalitetnih čelika uvijek treba provesti analizu vodika kako bi se osiguralo da nije došlo do krhkosti.