Kemijska pasivacija
Kemijska pasivacija uklanja slobodno željezo s površine i ubrzava stvaranje oksidnog sloja, što stvara homogeni zaštitni sloj od korozije. To sprječava pukotine i stvaranje pora.
Fizikalno-kemijski mehanizam djelovanja
Kemijska pasivacija je proces u kojem se slobodno željezo na površini metala kemijskom reakcijom s kisikom ili drugim oksidansima pretvara u željezov sulfat (FeSO4). Taj proces stvara tanki, homogeni oksidni sloj na površini koji sprječava kontakt između željeza i daljnjih korozivnih tvari.
Metalurška važnost i rizici pri zavarivanju
Pasivacija povećava žilavost i otpornost zavarenog šava na pukotine. Sprječava da slobodno željezo reagira s kisikom i stvori korozivni sloj, što može dovesti do pukotina i pora. Međutim, nepotpun ili pogrešan postupak pasivacije može dovesti do neravnomjernog stvaranja oksidnog sloja, što pak dovodi do lokalnih korozijskih napada i oštećenja.
Radionička praksa i upute za postupanje
Da bi se osigurala učinkovita kemijska pasivacija, potrebno je poduzeti sljedeće mjere:
• Prije zavarivanja upotrijebi odgovarajuće sredstvo za deoksidaciju kako bi se uklonilo slobodno željezo s površine.
• Nakon zavarivanja drži zavareni šav u okruženju s niskim sadržajem kisika ili pod zaštitnim pokrovom kako bi se potaknulo brzo stvaranje oksidnog sloja.
• Nadziri temperaturu i vrijeme hlađenja kako bi se osigurala ravnomjerna pasivacija. Prebrzo hlađenje može dovesti do nepotpunog stvaranja oksidnog sloja.