Stvaranje zaštitnog sloja
Prirodno ili toplinski inducirano stvaranje gustog reakcijskog sloja na metalnim površinama. On usporava difuziju kisika i time sprječava daljnje napredovanje korozije.
Oksidni slojevi kod mnogih metala prirodna su zaštita – ali pri zavarivanju su problem. Vrućina uništava zaštitni sloj, a bez zaštitnog plina vruća površina odmah oksidira. Rezultat su boje nagaranja i kovina koje nemaju zaštitno djelovanje i kasnije potiču koroziju. Kod nehrđajućeg čelika zona ispod oksidnog sloja osiromašuje se kromom, a kod aluminija tvrdi oksidni sloj sprječava čisto taljenje.
Zato: uvijek radi s dovoljno zaštitnog plina, kod nehrđajućeg čelika zaštiti i korijensku stranu. Boje nagaranja i kovinu nakon zavarivanja potpuno ukloni – mehanički četkom za nehrđajući čelik ili kemijski pastom za nagrizanje. Zatim pasiviraj kako bi se zaštitni sloj mogao ponovno izgraditi. Kod aluminija oksidni sloj kratko prije zavarivanja iščetkaj i zavaruj izmjeničnom strujom kako bi oksidni sloj popustio.