Razmak dendritnih ogranaka
Razmak dendritnih ogranaka je razmak između ogranaka dendrita i ovisi o brzini hlađenja. Mali razmak znači brže skrućivanje.
Fizikalno-kemijski mehanizam djelovanja
Dendriti su oblici kristalne strukture koji nastaju tijekom taljenja. Njihove grane rastu iz jezgre i tvore strukturu stabla. Razmak između tih grana (razmak dendritnih grana) određen je lokalnom brzinom hlađenja: brzo hlađenje dovodi do malih razmaka, sporo hlađenje do većih razmaka.
Metalurška važnost i rizici pri zavarivanju
Mali razmak dendritnih grana može dovesti do fine i guste kristalne strukture koja pruža veću čvrstoću i žilavost. Međutim, može dovesti i do povećane osjetljivosti na pukotine i vruće pukotine, jer su kristali tijesno zbijeni i nemaju prostora za širenje pod naprezanjem.
Radionica i upute za postupanje
Da bi se kontrolirao razmak dendritnih grana, važno je regulirati brzinu hlađenja tijekom zavarivanja. To se može postići odabirom odgovarajuće zaštitne atmosfere i pridržavanjem ispravnih temperaturnih profila. Za vrste čelika s visokim udjelom ugljika tipičan je razmak dendritnih grana od oko 10-20 µm, dok se za niže udjele ugljika preferira veći razmak od 30-50 µm. Kod prebrzog hlađenja (npr. zbog previsoke toplinske vodljivosti zaštitnog plina) razmak dendritnih grana može se smanjiti, što nosi rizik od stvaranja pukotina.