Gubitak desoksidacije silicija
Silicij reagira u talini s kisikom i stvara silikat. To sprječava stvaranje pora, povećava čvrstoću i otpornost na oksidaciju, ali previše silicija može dovesti do krhkosti.
Fizikalno-kemijski mehanizam djelovanja
Silicij reagira u tekućoj kupelji sa kisikom (O₂) i stvara silikat (SiO₂). Taj proces sprječava prodor kisika u zavar i nastanak pora. Istovremeno silicij povećava čvrstoću i otpornost na oksidaciju spojenog čeličnog tijela.
Metalurška važnost i rizici kod zavarivanja
Previsok sadržaj silicija (preko cca 0,40 % u vezi s ugljikom) može dovesti do krhkosti zavara. To povećava sklonost vrućim pukotinama i smanjuje mehaničku čvrstoću. Osim toga, neodgovarajući sadržaj silicija može dovesti do vlažne, staklasto tvrde strukture, što ugrožava sigurnost zavara.
Radionička praksa i upute za postupanje
Da bi se optimalno iskoristio gubitak silicija zbog dezoksidacije, sadržaj silicija u dodatnom materijalu trebao bi biti između 0,15 % i 0,30 %. To osigurava dovoljan zavar bez pora, bez krhkosti ili staklasto tvrdih struktura. Kod velike brzine taljenja ili pri uporabi dodataka s visokim sadržajem silicija, vrijeme taljenja i hlađenje treba kontrolirati kako bi se osiguralo ravnomjerno hlađenje.