Metoda prozvučavanja
Prozvučna metoda je ultrazvučno ispitivanje kod kojeg se odašiljač i prijamnik postavljaju na suprotne strane ispitnog dijela kako bi se otkrili unutarnji defekti slabljenjem intenziteta. Često se koristi za otkrivanje pukotina ili šupljina u metalima.
Fizikalno-kemijski mehanizam djelovanja
Ultrazvučni valni paket emitira odašiljač i propagira kroz ispitni dio. Kada se zvuk na mjestu defekta (npr. pukotine) reflektira ili apsorbira, mijenja se intenzitet primljenog signala. Prijamnik mjeri te promjene i daje prikaz signala.
Metalurška važnost i rizici pri zavarivanju
Prozvučna metoda posebno je važna u ispitivanju kvalitete zavarenog spoja jer može otkriti mikroskopske pukotine ili nepotpuno stapanje. Pogrešne postavke ili loš kontakt između odašiljača i prijamnika mogu dovesti do propusta u otkrivanju, što nosi rizike za sigurnost konstrukcije.
Radionička praksa i upute za postupanje
• Udaljenost odašiljač-prijamnik: Oba uređaja moraju se postaviti tako da čine ravnu liniju i mogu svladati maksimalnu zvučnu udaljenost ispitnog dijela. Uobičajena je udaljenost od najmanje 10 cm.
• Zvučna frekvencija: Ovisno o materijalu i vrsti položaja defekta bira se određena frekvencija. Za metale s visokim udjelom tjelesne masti (npr. čelik) koriste se frekvencije između 2,5 MHz i 10 MHz.
• Kalibracija: Prije svakog ispitivanja uređaj se mora kalibrirati kako bi se osiguralo da su mjerenja točna. To uključuje postavljanje prijamnika na ispravnu graničnu vrijednost.