Dinamičko ispitivanje tvrdoće
Dinamičko ispitivanje tvrdoće mjeri tvrdoću materijala udarom tijela poznate energije. Put odbijanja pokazuje koliko je energije apsorbirano.
Fizikalno-kemijski mehanizam djelovanja
Dinamičko ispitivanje tvrdoće temelji se na principu udara teškog tijela (npr. kugle) na površinu koja se ispituje. Energija kojom tijelo udara pretvara se u rad kada se odbija. Put odbijanja mjera je apsorbirane energije, a time i tvrdoće materijala.
Metalurška važnost i rizici pri zavarivanju
Dinamičko ispitivanje tvrdoće posebno je važno za vrlo tvrde čelike, poput martenzita ili Tempered Steel. Pri previsokom sadržaju martenzita dinamička tvrdoća može jako porasti, što može dovesti do područja zavarenog spoja sklonijih pukotinama. Previsoka dinamička tvrdoća može također naštetiti žilavosti i rastezljivosti materijala.
Radionička praksa i upute za rad
Za točno dinamičko ispitivanje tvrdoće tijelo (npr. kugla) treba pasti definiranom brzinom na površinu koja se ispituje. Visina udara određuje kinetičku energiju. Put odbijanja se mjeri i preračunava u tvrdoću. Tipični standard za područje visine udara je između 50 mm i 100 mm. Kod čelika s visokim sadržajem martenzita dinamička tvrdoća ne bi smjela biti viša od 600 HV da bi se izbjegle pukotine.