Dubina prokaljenja
Dubina prokaljenja je dubina u izratku do koje se postiže propisana minimalna tvrdoća. Ovisi o metodama kaljenja kao što su stvaranje martenzita ili transformacija austenita.
Fizikalno-kemijski mehanizam djelovanja
Dubina prokaljenja odnosi se na dubinu u izratku do koje se postiže određena tvrdoća. Taj proces mogu uzrokovati različite metode kaljenja kao što su stvaranje martenzita ili transformacija austenita. Kod stvaranja martenzita materijal se brzo hladi i pritom stvara staklasto tvrde strukture, dok transformacija austenita pri sporom hlađenju stvara mekšu fazu.
Metalurška važnost i rizici pri zavarivanju
Dubina prokaljenja ima veliko značenje za mehanička svojstva izratka. Premala dubina prokaljenja može dovesti do prez mekih područja koja mogu puknuti pod opterećenjem. Preveliko prokaljenje može dovesti do staklasto tvrdih područja s povećanom sklonošću lomu. Važno je točno kontrolirati dubinu prokaljenja kako bi se osiguralo željeno ponašanje materijala.
Radionica i upute za rad
Za određivanje i kontrolu dubine prokaljenja potrebno je točno se pridržavati metoda kaljenja i vremena hlađenja. Kod stvaranja martenzita važno je brzo hladiti materijal, npr. mlazom vode ili sustavima za hlađenje tekućinom. Kod transformacije austenita hlađenje treba biti sporo kako bi se postigla meka faza. Točna dubina prokaljenja može se odrediti ispitivanjem tvrdoće, npr. Brinellom ili Rockwellovom metodom.