Tvorac ferita
Tvorci ferita su metali poput kroma, molibdena ili silicija koji stabiliziraju feritnu mikrostrukturu i sužavaju austenitno područje. Potiču finiju zrnatost i povećavaju tvrdoću i žilavost.
Fizikalno-kemijski mehanizam djelovanja
Feritotvorni elementi su kemijski elementi koji pogoduju kubično prostorno centriranoj feritnoj strukturi. Vezuju kisik i sprječavaju stvaranje austenita, finije strukture s većom žilavošću. To dovodi do suženog temperaturnog područja za austenit u dijagramu stanja.
Metalurška važnost i rizici pri zavarivanju
Korištenje feritotvornih elemenata može povećati tvrdoću i žilavost zavara, što je osobito korisno u visoko opterećenim primjenama. Međutim, prevelike količine feritotvornih elemenata mogu dovesti do previsoke tvrdoće, što strukturu može učiniti staklasto tvrdom i smanjiti deformabilnost. To povećava osjetljivost na pukotine i vruće pukotine.
Radionička praksa i upute za postupanje
Da bi se feritotvorni elementi učinkovito koristili, sadržaj u leguri treba točno kontrolirati. Kod previsoke koncentracije feritotvornih elemenata (npr. preko 0,4 % kroma) struktura može postati staklasto tvrda i sklona pukotinama. Važno je polako hladiti zavar kako bi se postigla finija zrna i veća žilavost. Vrijeme hlađenja treba biti između 5 i 25 sekundi da bi se postiglo kritično temperaturno područje za stvaranje ferita.