trakasti klizni sloj
trakasti klizni sloj je tanka linija na površini metala koja nastaje cikličkom plastičnom deformacijom. Dislokacije izlaze na površinu i ostavljaju stepenicu koja koncentrira naprezanje. Upravo tamo počinje većina zamornih pukotina.
Fizičko-kemijski mehanizam djelovanja
Pod izmjeničnim opterećenjem dislokacije se u metalnom zrnu kreću naprijed-natrag po određenim ravninama klizanja. Kada te dislokacije izađu na površinu, nastaju mikroskopski mali stepenici – zovu se ekstruzije i intruzije. Sa svakom promjenom opterećenja ti stepenici rastu. Djeluju kao zarez i jako povećavaju lokalno naprezanje.
Metalurška važnost i rizici pri zavarivanju
Zavari često sadrže zaostala naprezanja i oštre prijelaze na rubu vara. Tamo se pod radnim opterećenjem prvenstveno stvaraju trake klizanja. Iz trake klizanja brzo nastaje mikropukotina – a iz nje pukotina uslijed zamora. Posebno je kritično kod tvrdih, martenzitnih struktura: one ne mogu razgraditi trake klizanja plastičnom deformacijom. Prevelika hrapavost površine vara također potiče stvaranje traka klizanja.
Radionička praksa i upute za postupanje
Smanji sve zareze na zavaru. Izbrusi prijelaze vara glatko (hrapavost Rz < 20 µm). Kuglično ili igličasto mlazno obradom stvaraju se tlačna zaostala naprezanja u površinskom sloju – to znatno odgađa stvaranje traka klizanja. Provjeri vrijeme hlađenja t8/5: kod nelegiranih čelika drži t8/5 između 10 i 25 sekundi kako bi se izbjegao martenzit. Kod već postojećih traka klizanja pomaže samo potpuno izbrušivanje i ponovna procjena vara.