Tvrdoća
Tvrdoća je otpor materijala prodiranju drugog tijela. Kod čelika se obično mjeri u HRC (Rockwell) ili HB (Brinell). Tvrdoća nastaje kombinacijom ugljika i toplinske obrade (kaljenje + popuštanje).
Fizikalno-kemijski mehanizam djelovanja
Tvrdoća nije ništa drugo nego otpor prema tijelu koje se želi utisnuti. Kod mjerenja se radi upravo to: Rockwell utiskuje dijamantni stožac i daje HRC, Brinell uzima kuglu za HB, Vickers dijamantnu piramidu za HV. U čeliku tvrdoća dolazi od toga da kod ugljik ostaje zarobljen u rešetki i napinje je. To je . Uz to dolaze tvrdi , koji u mekšoj strukturi sjede kao šljunak u betonu. Bez ugljika nema tvrdoće, možeš gasiti dok voda ne proključa.
Metalurška važnost i rizici kod zavarivanja
Tvrdoća i idu jedno protiv drugog. Što je tvrđe, to je krhkije, uvijek. Kod zavarivanja tvrdoću ne želiš, ali je dobiješ: kao vrh tvrdoće u . U praksi se vrijednost oko 350 HV tamo smatra granicom od koje postaje neugodno. Obrnuto, premekano je jednako loše. Omekšana zona popusti pod opterećenjem, a na alatu oštrica jednostavno upadne.
Radionička praksa i upute za postupanje
Mjeri, ne procjenjuj. Za brzi test dovoljna je turpija: ako hvata, čelik je mekan, ako sklizne, tvrd je. Za brojke koje možeš zapisati uzmi tvrdomjer i mjeri pokraj zavara, ne u sredini. Ako je postalo pretvrdo, pomaže ili . I uvijek pitaj koja se skala misli. HRC, HB i HV ne mogu se preračunati u glavi, a ko to ipak radi, govori o brojkama kojih nema.