Interkristalno precipitacijsko očvršćivanje
Interkristalno precipitacijsko očvršćivanje povećava mehaničku čvrstoću taloženjem nanočestica na granicama zrna, što blokira kretanje dislokacija.
Fizikalno-kemijski mehanizam djelovanja
Interkristalno precipitacijsko očvršćivanje odnosi se na taloženje nanočestica poput silicija ili nitrida na granicama zrna metala. Te čestice stvaraju prepreke za kretanje dislokacija atoma, što povećava tvrdoću.
Metalurška važnost i rizici pri zavarivanju
To se očvršćivanje može postići prebrzim hlađenjem ili posebnim dodacima poput silicija. Poboljšava čvrstoću, ali može dovesti i do vrućih pukotina ako hlađenje nije kontrolirano. Previsoka tvrdoća može učiniti materijal podložnim deformacijama i dovesti do lomova.
Radionička praksa i upute za postupanje
Da bi se postiglo interkristalno precipitacijsko očvršćivanje, proces taljenja treba biti kontroliran. Kod čelika sa silicijem preporučuje se vrijeme hlađenja od 10 do 20 sekundi nakon zavarivanja. Izbjegavaj prevelike brzine hlađenja jer mogu dovesti do vrućih pukotina.