Kritična brzina hlađenja
Kritična brzina hlađenja je minimalna brzina kojom se materijal hladi da bi se stvorila martenzitna struktura i izbjegle difuzijski kontrolirane faze poput perlita ili bainita. Utječe na tvrdoću i deformabilnost materijala.
Fizikalno-kemijski mehanizam djelovanja
Kritična brzina hlađenja odnosi se na brzinu kojom se materijal hladi kako bi nastala martenzitna struktura. Kod presporog hlađenja nastaju difuzijski kontrolirane faze poput perlita ili bainita. Kod bržeg hlađenja materijal ostaje u martenzitnom stanju i razvija visoku tvrdoću.
Metalurška važnost i rizici pri zavarivanju
Prebrzo hlađenje može dovesti do staklasto tvrdog martenzita, što smanjuje žilavost materijala i povećava rizik od pukotina. Presporo hlađenje može dovesti do difuzijski kontroliranih faza poput perlita ili bainita, što smanjuje tvrdoću i deformabilnost.
Radionička praksa i upute za rad
Za postizanje optimalne brzine hlađenja treba se pridržavati sljedećih vrijednosti: kod čelika s visokim sadržajem ugljika (npr. HSS) hlađenje treba biti brzo kako bi se postiglo martenzitno stanje. Kod čelika s niskim sadržajem ugljika (npr. austenitni čelik) hlađenje treba biti sporije kako bi se izbjegle difuzijski kontrolirane faze. Točna brzina ovisi o specifičnim svojstvima materijala i željenoj čvrstoći zavarenog spoja.