Površinska tvrdoća
Površinska tvrdoća je najviši stupanj tvrdoće na rubu izratka, razvija se toplinskim ili termokemijskim postupcima i utječe na ponašanje pod mehaničkim opterećenjem.
Fizikalno-kemijski mehanizam djelovanja
Površinska tvrdoća nastaje rasporedom atoma u gornjem mikrozrnu. Pri povišenoj temperaturi i posebnim kemijskim okruženjima ti se atomi mogu organizirati u tvrđu kristalnu rešetku, što povećava tvrdoću.
Metalurška važnost i rizici kod zavarivanja
Visoka površinska tvrdoća može bolje zaštititi izradak pod mehaničkim opterećenjem. Međutim, može dovesti i do pukotina ako je razlika prema tvrdoći jezgre prevelika. Također utječe na obradivost i zavarljivost materijala.
Radionička praksa i upute za rad
Da bi se postigla optimalna površinska tvrdoća, točno kontroliraj temperaturu i vrijeme obrade. Kod čelika s visokim udjelom ugljika (npr. HSS) treba skratiti vrijeme hlađenja nakon zavarivanja kako bi se izbjegle pukotine. Za mjerenja koristi Rockwellov mjerač tvrdoće ili Brinellov postupak ispitivanja tvrdoće.