Uključak oksida
Uključci oksida su čvrsti, nemetalni spojevi kisika (npr. Al₂O₃, SiO₂) koji nastaju u kupki taline i ostaju zarobljeni u skrutnutom zavaru. Djeluju poput unutarnjih zareza: ometaju tok sila, smanjuju žilavost i mogu dovesti do pukotina.
Fizikalno-kemijski mehanizam djelovanja
Oksidni uključci nastaju kada kisik u kupki taline reagira s elementima poput aluminija, silicija, mangana ili titana. Tom reakcijom nastaju čvrste čestice oksida. Obično te čestice izlaze na površinu kao troska. Ako se talina prebrzo skrutne ili se troska ne ukloni potpuno, čestice ostaju zarobljene u šavu. One su krte i imaju drugačiji toplinski rastez od čelika. Zbog toga nastaju vrhovi napetosti na granicama čestica.
Metalurška važnost i rizici pri zavarivanju
Oksidni uključci djeluju kao unutarnji zarezi. Smanjuju udarnu žilavost i dinamičku izdržljivost zavarenog šava. Pri dinamičkom opterećenju iz tih uključaka mogu krenuti pukotine. Posebno su opasni linijski ili plošni uključci jer slabe presjek. U visokovršnim čelicima oksidni uključci mogu dovesti do krhkih lomova. Također se smanjuje otpornost na koroziju jer uključci tvore napadne točke za lokalnu koroziju.
Radionička praksa i upute za postupanje
Izbjegni oksidne uključke čistim rubovima šava: temeljito ukloni hrđu, okujinu, mast i boju brušenjem ili četkanjem. Koristi odgovarajući zaštitni plin s dovoljnim protokom (npr. argon ili miješani plin, 10–15 l/min) kako bi spriječio pristup kisika. Vodi elektrodu ili žicu ravnomjerno da troska može isplivati. Kod višeslojnog zavarivanja nakon svakog sloja potpuno ukloni trosku čekićem za trosku i žičanom četkom. Drži temperaturu predgrijavanja i temperaturu međusloja u propisanom području kako bi izbjegao prebrzo skrućivanje. Nakon zavarivanja vizualno provjeri šav i besporaznim ispitnim metodama na uključke.