Degradacija pasivnog sloja
Degradacija pasivnog sloja je gubitak zaštitnog oksidnog sloja na pasivizirajućim metalima zbog kemijskih napada ili mehaničkog opterećenja, što reaktivira osnovni materijal i pojačava trošenje.
Fizikalno-kemijski mehanizam djelovanja
Degradacija pasivnog sloja pojavljuje se na pasivizirajućim metalima poput čelika. Taj sloj sastoji se od gustog oksidnog filma koji štiti materijal od korozije. Kada se taj sloj ošteti kemijskim napadima (npr. solna kiselina) ili mehaničkim opterećenjem (npr. trenje), osnovni materijal se reaktivira i počinje korodirati.
Metalurška važnost i rizici pri zavarivanju
Degradacija pasivnog sloja povećava osjetljivost materijala na koroziju. To može dovesti do pukotina, deformacija i smanjenog vijeka trajanja. U zavarivačkoj kupki materijal može brzo korodirati ako oksidni sloj nije zaštićen, što dovodi do nepotpunih zavarenih spojeva ili čak do stapanja metalne stijenke.
Radionička praksa i upute za postupanje
Da bi se izbjegla degradacija pasivnog sloja, potrebno je poduzeti sljedeće mjere:
• Koristi čiste materijale za zavarivanje i alate.
• Održavaj kupku suhom i zaštiti je od kemijskih napada.
• Primijeni pasivirajuću obradu (npr. kromiranje) na metal prije zavarivanja.
• Polako hladiti zavar kako bi se pasivni sloj obnovio.