Uništenje pasivnog sloja
Uništenje zaštitnog oksidnog sloja na korozijski otpornim metalima kemijskim ili mehaničkim utjecajima dovodi do rupičaste i pukotinske korozije.
Fizikalno-kemijski mehanizam djelovanja
Pasivni sloj je tanak, stabiliziran sloj na površini metala otpornih na koroziju poput čelika ili nikla. Nastaje reakcijom metala s kisikom i vodenom parom iz zraka. Ako se taj sloj uništi kemijskim (npr. solna kiselina) ili mehaničkim (npr. mehanički stres) utjecajima, osnovni metal može ponovno korodirati.
Metalurška relevantnost i rizici pri zavarivanju
Uništenje pasivnog sloja može dovesti do povećane osjetljivosti na koroziju. Jamičasta i pukotinska korozija mogu uzrokovati pukotine i trošenje u dijelovima, što utječe na sigurnost i životni vijek strojeva i građevina. Posebno je opasno ako se pasivni sloj pri zavarivanju ne obnovi potpuno.
Radionička praksa i upute za postupanje
Da bi se zaštitio pasivni sloj i izbjegla mjesta osjetljiva na koroziju, treba poduzeti sljedeće mjere:
• Koristi ispravne parametre zavarivanja (temperatura, vrijeme, tlak) i odgovarajuće materijale za zavarivanje.
• Održavaj radionicu čistom i suhom kako bi se izbjegle kemijske korozivne kiseline.
• Nakon zavarivanja primijeni metodu pasivacije, npr. uranjanje u oxygen lac ili nanošenje pasivacijskih premaza.