Plastična zona
Usko područje neposredno ispred vrha pukotine u kojem je prekoračena granica tečenja materijala. Njegova veličina bitno utječe na stanje naprezanja i žilavost.
Kad je pukotina u izratku pod opterećenjem, napetost se skuplja pred njezinim vrhom. Ako je materijal dovoljno žilav, plastično se deformira, vrh pukotine se zatupljuje i pukotina treba više energije da bi se širila. Kod visokočvrstih čelika ta zona deformacije je mala jer materijal jedva popušta – pukotina ostaje oštra i brzo se širi krto.
Kod zavarivanja to često pogoršaš: zona utjecaja topline postaje tvrda i krta, a zbog skupljanja nastaju zaostala naprezanja koja dodatno „vuku“ pukotinu. Uz to dolazi vodik koji strukturu čini krtom. Rezultat je mala, tvrda zona koja ne može zaustaviti pukotinu.
U praksi to znači: uzmi materijal s dobrom žilavošću, predgrij dio da se ne stvori tvrda struktura i pusti zavar da se nakon zavarivanja ne ohladi prebrzo. Oštre bridove i zareze moraš prije toga čisto prebrusiti – svaki zarez je početna točka za pukotinu. Ako provjeriš tvrdoću i zavar je pretvrd, pomaže samo jedno: toplinska obrada ili promjena parametara zavarivanja.