Razmak primarnih dendritnih krakova
Razmak primarnih dendritnih krakova je udaljenost između susjednih glavnih stabala kristalita koji se skrućuju, a utječe na mikrotvrdoću i raspodjelu segregacija.
Fizikalno-kemijski mehanizam djelovanja
Tijekom procesa taljenja metal raste u kristalite koji se šire kao glavna stabla (dendriti). Razmak između tih glavnih stabala određuje koliko se dobro kisik i drugi dodaci mogu rasporediti u kristalima.
Metalurška važnost i rizici pri zavarivanju
Prevelik razmak primarnih dendritnih krakova može dovesti do neravnomjerne raspodjele dodataka, što uzrokuje segregaciju i moguće pukotine ili gubitak žilavosti. Premali razmak može povećati mikrotvrdoću, ali i progrubiti mikrostrukturu te ugroziti sigurnost zavara.
Radionička praksa i upute za postupanje
Kako bi optimizirao razmak primarnih dendritnih krakova, pazi na ispravnu temperaturu taljenja i odgovarajući korak hlađenja. Kod čelika s visokim udjelom ugljika (npr. HSS) razmak dendritnih krakova trebao bi biti između 100 i 200 µm kako bi se osigurala dobra raspodjela segregacija.