Analitika ostatnih plinova
Ispitna metoda za kvantitativno određivanje sadržaja otopljenih plinova kao što su vodik, dušik i kisik u metalu pomoću vruće ekstrakcije s nosivim plinom. Služi za kontrolu kvalitete materijala prikladnih za zavarivanje.
Analiza zaostalih plinova znači: ti rastališ ili zagriješ uzorak s radnog komada i gledaš koji su plinovi unutra. Uglavnom se radi o vodiku, dušiku i kisiku.
Vodik je klasika – ako ga je previše, nakon zavarivanja dobiješ pukotine u materijalu. Dušik i kisik također kvare strukturu ako ih je previše.
Staviš uzorak u takav mjerni uređaj, on ga zagrije i uhvati plinove koji izlaze. Vrijednosti onda usporediš s onim što je dopušteno za tvoj materijal. Ako si iznad, moraš prije zavarivanja raditi čišće ili drugačije pripremiti materijal.