Ispitivanje prozračivanjem s projekcijom sjene
Ispitivanje prozračivanjem s projekcijom sjene koristi točkaste izvore zračenja kako bi se finе pukotine ili pore u metalnim dijelovima prikazale s dobrim kontrastom. Koristi se efekt geometrijskog povećanja.
Fizikalno-kemijski mehanizam djelovanja
Ispitivanje prozračivanjem s projekcijom sjene koristi točkaste izvore zračenja kao što su rendgenske ili gama zrake. Te zrake prodiru kroz metal i snimaju se na film ili digitalnu detektorsku ploču. Povećanje geometrijskih oblika (poput pukotina ili pora) postiže se posebnom geometrijom snimanja, pri kojoj su izvor i prijemnik relativno daleko jedan od drugoga.
Metalurška važnost i rizici pri zavarivanju
Ovo ispitivanje osobito je korisno za fine pukotine ili pore u području zavara jer omogućuje visoku razlučivost i točno određivanje položaja. Premali razmak između izvora i prijemnika može dovesti do nedovoljnog povećanja, dok preveliki razmak pogoršava kvalitetu slike. Pogrešne postavke mogu dovesti do toga da manji defekti ostanu nevidljivi ili se pogrešno protumače.
Radionička praksa i upute za postupanje
Za uspješno ispitivanje prozračivanjem s projekcijom sjene važno je pridržavati se ispravne geometrije snimanja. To znači da se točno moraju poštovati razmak između izvora i prijemnika te razmak između izvora i uzorka. Tipična postavka mogla bi biti: razmak izvor–prijemnik od 100 cm i razmak uzorak–izvor od 50 cm. Izvor zračenja treba biti poravnat paralelno s uzorkom kako bi se osiguralo jasno povećanje.