Ispitivanje udarnim savijanjem
Ispitivanje udarnim savijanjem provjerava žilavost i sklonost krhkom lomu materijala udarnim opterećenjem zarezanog uzorka. Apsorbirana energija udara pokazuje koliko se materijal odupire pukotinama.
Fizikalno-kemijski mehanizam djelovanja
Materijal se stavlja u obliku urezanog uzorka pod naglo opterećenje. Energija udaraca pretvara se u mehanički rad koji materijal apsorbira i obrađuje. Što više rada materijal apsorbira, to je otporniji na pukotine.
Metalurška važnost i rizici pri zavarivanju
Previše mekan ili krut čelik može lako popustiti pri naglim opterećenjima. Ispitivanje udarnim savijanjem pomaže odrediti sklonost krhkom lomu i osigurati da materijal ima dovoljnu žilavost. Ako je otpornost na pukotine preniska, u radionici može doći do iznenadnih lomova.
Radionička praksa i upute za postupanje
Za ispitivanje udarnim savijanjem koristi se urezani uzorak s određenom masom i određenim promjerom. Uzorak se naglo opterećuje čekićem ili mehaničkim uređajem dok ne pukne. Broj udaraca ili ukupni rad udarca se bilježi. Otpornost na pukotine od najmanje 10 kNm uobičajena je za mnoge vrste čelika. Pri nižoj vrijednosti materijal se možda treba obogatiti ili odabrati drugu, jaču varijantu.