Stupanj bazičnosti praška za zavarivanje
Stupanj bazičnosti praška za zavarivanje pokazuje omjer bazičnih i kiselih oksida u prašku. Visok stupanj bazičnosti znači više vezanja kisika i manje vodika, što dovodi do smanjenja pora i poboljšane čvrstoće.
Fizikalno-kemijski mehanizam djelovanja
Stupanj bazičnosti praška za zavarivanje mjeri odnos između bazičnih (npr. silicijev dioksid) i kiselih (npr. kalijev hidroksid) oksida u prašku. Visok stupanj bazičnosti znači da se veže više kisika i oslobađa manje vodika.
Metalurška važnost i rizici pri zavarivanju
Previsok stupanj bazičnosti može dovesti do previsokog vezanja kisika, što uzrokuje stvaranje pora i malu čvrstoću zavara. Prenizak stupanj bazičnosti može osloboditi previše vodika, što može dovesti do vrućih pukotina i deformacija.
Radionička praksa i upute za rad
Za tvrde čelike (npr. martenzit) s visokim zahtjevom za čvrstoću odaberite prašak sa stupnjem bazičnosti od 1,5 do 2,0. Za mekane čelike (npr. austenit) s malom čvrstoćom i visokim zahtjevom za oblikovljivost koristite prašak sa stupnjem bazičnosti od 0,8 do 1,2. Uvijek pazite na ispravnu količinu praška i ispravan postupak zavarivanja.