Skleroskopska tvrdoća
Skleroskopska tvrdoća mjeri elastičnu tvrdoću materijala mjerenjem visine odskoka padajućeg utega s dijamantnim vrhom. Veća visina odskoka znači manju tvrdoću.
Fizikalno-kemijski mehanizam djelovanja
Bat s dijamantnim vrhom baca se s određene visine na uzorak. Energija pada dijelom se pretvara u kretanje, a dijelom u deformaciju uzorka. Visina odbijanja ovisi o elastičnim svojstvima uzorka: što je materijal tvrđi, bat se više odbija.
Metalurška važnost i rizici pri zavarivanju
Skleroskopska tvrdoća daje pokazatelj elastične tvrdoće materijala. Ako je tvrdoća previsoka, materijal može biti sklon pucanju i lomu, dok preniska tvrdoća može dovesti do plastične deformacije. U zavarivačkoj struct važno je da tvrdoća u hladnom stanju nije previsoka kako bi se spriječilo pucanje.
Radionička praksa i upute za postupanje
Za točno određivanje skleroskopske tvrdoće, bat se baca s visine od 10 cm. Mjeri se visina odbijanja i uspoređuje s tablicom za usporedbu tvrdoće. Tipičan materijal poput čelika trebao bi imati tvrdoću između 45 i 60 HRC. Kod neuobičajeno visokih ili niskih vrijednosti treba provjeriti parametre zavarivanja kako bi se izbjeglo pucanje ili plastične deformacije.