Statičko ispitivanje tvrdoće
Statičko ispitivanje tvrdoće mjeri čvrstoću materijala kontinuiranom primjenom opterećenja, bez udara ili naglog opterećenja. Provodi se metodama kao što su Brinell, Vickers i Rockwell.
Fizikalno-kemijski mehanizam djelovanja
Statično ispitivanje tvrdoće odnosi se na postupke kod kojih se na materijal koji se ispituje primjenjuje kontinuirano opterećenje. To može biti udarcem ili kucanjem (dinamički postupci ispitivanja) ili kontinuiranom primjenom sile (statički postupci ispitivanja). Najpoznatije statičke metode ispitivanja tvrdoće su Brinell, Vickers i Rockwell.
Metalurška važnost i rizici pri zavarivanju
Tvrdoća materijala važan je čimbenik za njegova mehanička svojstva kao što su žilavost i deformabilnost. Previsoka tvrdoća može dovesti do lomova ili pukotina, dok preniska tvrdoća čini materijal deformabilnim. Kod zavarenog spoja ključno je osigurati odgovarajuću tvrdoću kako bi se uspostavila stabilna i sigurna veza.
Radionička praksa i upute za postupanje
Za ispitivanje statičke tvrdoće materijala koristi se poseban uređaj za ispitivanje. Kod Brinellovog ispitivanja teška čelična kugla utiskuje se u materijal i mjeri se veličina nastalog udubljenja. Kod Vickersovog ispitivanja koristi se piramidalno tijelo za utiskivanje, a kod Rockwellovog ispitivanja na materijal se stavlja posebno opterećenje i mjeri se dubina traga utiskivanja. Rezultati se iskazuju u brojevima tvrdoće (npr. HB za Brinell, HV za Vickers, HR za Rockwell).