Transkristalni lom
Transkristalni lom je pukotina koja ne ide po granicama zrna i dovodi do finih pora. To povećava žilavost materijala.
Fizikalno-kemijski mehanizam djelovanja
Transkristalni lom nastaje kada pukotina prolazi kroz materijal, a ne duž granica kristala. To dovodi do stvaranja finih pora, pri čemu se zrno materijala povećava.
Metalurška važnost i rizici pri zavarivanju
Transkristalni lom može dovesti do povećane žilavosti, što u određenim primjenama može biti pozitivno. Međutim, može dovesti i do finih pora i povećanog zrna, što materijal čini sklonijim pukotinama. To može uzrokovati probleme, osobito pri velikim mehaničkim opterećenjima.
Radionička praksa i upute za postupanje
Da bi se transkristalni lom sveo na minimum, važno je osigurati pažljivo hlađenje zavara. To se može postići upotrebom rashladne vode ili posebnih rashladnih plinova. Brzinu hlađenja treba podesiti tako da se struktura ne hladi prebrzo (što dovodi do staklasto tvrdog martenzita), ali ni presporo (što dovodi do povećanog zrna). Optimalno vrijeme hlađenja od 10 do 20 sekundi često se preporučuje, ovisno o specifičnom materijalu.