Žilavost
Žilavost je sposobnost materijala da apsorbira udarnu i impulsnu energiju bez loma. Ona je suprotnost tvrdoći: što je čelik tvrđi, to je krtiji — što je žilaviji, to je mekši.
Fizikalno-kemijski mehanizam djelovanja
Žilavo znači: materijal prima udarac, savija se i ne puca. Energiju uloži u deformaciju umjesto da je pretvori u pukotinu. To se provjerava u , gdje njihalo razbija zarezanu epruvetu i mjeri se koliko je rada za to trebalo. Žilavim ga čini sitno zrno, popuštena struktura i čist čelik bez puno prljavštine. Krutim ga čini grubo zrno i sve što kao uključak leži u strukturi.
Metalurška važnost i rizici pri zavarivanju
Žilavost ovisi o temperaturi. Ispod isti čelik koji ljeti popušta, zimi puca kao staklo. Zato zavarivanje na hladnoći u otvorenoj hali nije bezazleno. Zona grubog zrna u je mjesto s najmanjom žilavošću na cijelom dijelu, a zarobljeni vodik ne pomaže. Svaki zarez skuplja napetost i od žilavog materijala stvara onaj koji puca na prvi udarac.
Radionica i upute za postupanje
Pređaze zavara izbrusiti, ne ostavljati ih. Mjesta paljenja i kapljice kod zavara ne idu pokraj zavara, to su sve mali zarezi. Poprečno na smjer vlačne sile se ne brusi. Kod hladnoće prethodno zagrijati, čak i ako materijal to zapravo ne treba. Gdje se traže i tvrdoća i žilavost, kompromis se postavlja preko , a na tvrdom osnovnom materijalu polaže se žilavi ispod.